Upoznavanje

Iskrena ću biti, malo mi je čudno pisati ovako nešto. Ne znam je li pogrešno što ovo gledam kao neki svoj “dnevnik”, a sad baš i nisam sigurna da li ovaj “dnevnik” ima neku satnicu kada se piše? Nemojte mi zamjeriti ako ovo bude ličilo na sve drugo samo ne na blog, ipak studiram ekonomiju. Ali šta znam, možda mi se ovo baš svidi pa promijenim i profesiju. Neću da dužim više sa glupostima.

Moje ime je, sad za sada nebitno, zovem se Anonimna. Zašto ne želim reći svoje ime? Doći ćemo i do toga. Moj plan/cilj ovog svega je da podijelim svoj život sa vama, možda dobijem i neki savjet, možda dobijem i neku korisnu kritiku, ali sam shvatila da mi je zaista potreban nečija pomoć. Pa kako bi shvatili šta mi se to mota po glavi ispričati ću vam ukratko svoj život, a posebno ću naglasak staviti na zadnje dvije godine. Možda bi bilo zanimljivije da objavljujem blog u vidu teme. Pa evo današnja tema je “UPOZNAVANJE”.

Dakle, imam dvadeset godina i trenutno sam student prve godine. Srednje sam dijete u porodici, pa sad znate kakva je to borba. Iskreno ću reći da mi nikad ništa nije falilo u životu. Dobrostojeća smo obitelj, tata je privatnik, mama radi do pet i od pet smo svi zajedno. Znači pružena mi je i ljubav i pažnja, a s druge strane i taj neki materijalni život. Nikad se nisam požalila na taj neki način života, da ako nešto želiš možeš dobiti ako zaslužiš ili zaradiš na neki način. Bilo to da imaš dobre ocjene ili da se sjetiš možda pomoći mami po kući ili pak tati na poslu. Evoluirala sam do petnaeste godine u ovu treću mogućnost, pa sam počela i raditi kod tate sa osamnaest. Zarađivala sam svoj novac i trošila sam ga onako kako sam htjela. Međutim, iako radim sa tatom, nikad nisam razvila taj neki odnos sa njim, ali o tome ću vam posebno pričati. To je moja greška, priznajem. Ja sam inače teški ekstrovert, ali kad su emocije i problemi u pitanju tada sam teški introvert. Pa tako i kad bih imala neki problem sama bih ga rješavala, moji naravno ništa ne bi znali, a onda kada taj problem postane ekstremno težak problem, eh tada sve ispliva na površinu. Stvarno sam se trudila to promijeniti kod sebe, ali ne mogu u takvim situacijama introverta u sebi ubiti. Što sam rekla da ću naglasak staviti na zadnje dvije godine mog života? Tad su nekako svi moji problemi počeli. Imala sam vezu od dvije godine, za koju moji nisu znali, ali to će biti posebna tema. U te dvije godine nam je i bolest bila u kući dva puta, a i to ću pisati posebno. Hoću vam reći da se čovjeku život može okrenuti za jako kratak period. Moj život se okrenuo prije dvije godine, ali je prije tri mjeseca prestao da ide naprijed.

Hoću da gledam ovaj blog kao neki vid svoje dnevne terapije. Da se vama pohvalim ako uradim nešto dobro za sebe, za druge. Hoću da sa mnom prolazite kroz sve moje faze, jer sam trenutno sama i mislim da moj unutarnji introvert polako počinje izlaziti i vani. Trudit ću se da sebe promijenim, da počnem misliti na sebe i možda tada moj ekstrovert uništi unutarnjeg introverta.

Danas je 23.11. a ja vam se javljam sljedeći put sa našom prvom temom- “Ljubav?”

Vaša Anonimna.

2 komentara

Komentariši